Intenzivno se pregovara u Bosni i Hercegovni ovih dana. Teško je upratiti ko dolazi, a ko odlazi sa pregovora. Nije poznato čak ni šta je konkretno predmet razgovora, izuzev općih odrednica. Izborni zakon, blokade u Federaciji, legitimno predstavljanje. Na stolu nema konkretnog bijelog papira i jasne ponude. Pregovarači dolaze i odlaze, kao i medijatori. Malo EU, malo SAD-e, malo koka kola.
Milorad Dodik je odabrao drugačiju taktiku. Izdigao se iznad lokalnih ofisa međunarodnih organizacija i malo daje intervju za britanski The Guardian, malo za italijansku La Repubblica. A, onda ode kod Putina, očekujući da svi kažemo wau.
Međutim, ima se osjećaj, da nakon posjete Putinu, Dodik ne može biti u potpunosti zadovoljan učinkom. Kao da je očekivao puno više. Ako se uzme u obzir i pismo koje je ranije na adresu Predsjedništva stiglo iz Ruske Federacije, izgleda da je Bosna i Hercegovina u Rusiji ipak preživjela. Možda za Rusiju ipak nije pravi momenat zbog puno veće krize na ukrajinskoj granici, gdje se već gomilaju trupe i mnogo teže naoružanje, nego što ga mi u Bosni i Hercegovini možemo i zamisliti. Možda tu ima i tihe diplomatije iz Ankare, jer se čini da odnosi Rusije i Turske nisu bili nikad bolji.
Ono što je sada potpuno jasno, jeste da se Dodik istaknuo kao potpuni ruski igrač na Balkanu. I to je, jedna od pozitivnih strana svih njegovih diplomatskih napora. Efekti se osjete na drugoj strani, gdje se u Britanskom parlamentu, dala jasna podrška Bosni i Hercegovini. Jasna kao nikad do sada. U EU, advokati Milorada Dodika gube arguemente. Janez Janša, Viktor Orban i napose Zoran Milanović.
Ono što je vrlo uznemiravjuće za Bosnu i Hercegovinu jeste ponašanje regionalnih komšija, Slovenije, Srbije, Mađarske, Hrvatske. Znalo se i prije da tu ima jako puno problema, ali da je animozitet prema Bosni i Hercegovini ovoliki, to se teško moglo pretpostaviti. I to je zadaća za naše institucije, da stvari poprave u mogućoj mjeri. Teško je sa Janšom, ali morat će se. Slovenija nije nikada bila neprijateljska zemlja, kao što nije bila ni Mađarska.
Ono što bi bilo dobro za sve narode i građane Bosne i Hercegovine jeste da se postigne neka vrsta dogovora i kompromisa, posebno u Federaciji BiH.
Ko se danas sjeća krize izazvane zbog Zakona o matičnom broju. Jedna vrsta komprmisa je postignuta. U trenutku krize, mislilo se da je pitanje matičnog broja pitanje života ili smrti. Međutim nije, nakon postignutog rješenja, ispostavilo se da ta kriza nije ni trebala da postoji. Ovo danas su mnogo važnija pitanja, ali ova zemlja počiva na dogovoru i on se mora postići. I, niko ne smije ubirati poene na rješenjima, ako ih se nađe.
(The Club)
